Intervju sa Teodorom Barać

Kategorija: Intervju | Autor: Marija Mijajlović | Objavljen: 16 June 2021

Prošle godine, u ovo neko vreme, došla je na audiciju zbunjena i stidljiva. Ni sama nije verovala u sebe. Nije verovala da će proći audiciju za školu glume.
Ali gle čuda... Prošla je audiciju i vidi je sad! Glumica, producent, budući režiser. Svuda je prisutna i toliko posvećena svemu što radi.
Upoznajte Teodoru Barać.

1. Ko je Teodora Barać?


To bih i ja volela da znam. Šalim se naravno. U suštini smatram da su ljudi jako slojevite i kompleksne ličnosti i da su potrebne godine kopanja po sebi i godine iskustva da bi čovek mogao da odgovori na takvo pitanje, ali ono u šta sam sigurna je moja pravednost i ljubav prema umetnosti.

2. Šta za tebe znači gluma, a šta umetnost?


Apsolutno sve. Od praistorije vidimo da je umetnost čovekov instinkt i potreba, a zatim kroz celu istoriju umetnost vidimo u svemu važnom. Umetnost beleži istoriju, pravi revoluciju, oslobađa bunt, osvešćuje i daje reč i glas ljudima čije priče, misli ili sudbine zaslužuju da ostanu zabeležene. Zato je za mene umetnost nešto najveličanstvenije, a gluma čast koja mi je data da budem deo toga. Biću odvažna da ponovim rečinicu iz filma Tarkovskog: „Čovečanstvo postoji da bi stvaralo umetnost“.

3. Ko je tvoja najveća inspiracija?


Moja inspiracija su uglavnom situacije koje se dešavaju kako meni tako i oko mene, hrabrost i pravednost u ljudima, drugi umetnici, književnici, ali mogu reći da su moja najveća podrška i ljudi iz kojih crpim dosta snage kad je nemam. To su moji najbolji prijatelji Marko i Una, moja sestra i biće koje volim najviše na svetu-moj pas.

4. S kim bi volela da sarađuješ u budućnosti?


Pa u suštini sa bilo kim ko ceni umetnost i shvata njenu bitnost i ko je ne zloupotrebljava, ali kao i svi, imam svoje idole među kojima su Marčelo, Kokan Mladenović, Lars von Trir,Verner Hercog, ljudi koji imaju hrabrost da obrađuju važne teme na hrabar i dostajnstven način. Naravno, to su moji idoli i ljudi na koje se ugledam pa samim tim kad bih hipotetički mogla da sarađujem s kim god bih htela, to bi definitivno bili oni.

5. Koji je tvoj najveći strah?


Strah od gubitka ljudi koje volim i strah od toga da mi umetnost bude uskraćena.

6. Kada si poslednji put plakala i zašto?


Iskreno, jako retko plačem tako da ne mogu da se setim. Bila sam pod stresom oko ispita, mada je to bilo plakanje zbog pritiska i stresa, a ne od tuge.

7. O čemu sanjaš na javi?


Trenutno da zavšim fakultet i da se ostvarim kao reditelj , da igram neke komade koje jako volim i da nikad ne izgubim svoje prijatelje, za koje takođe maštam da uspeju jer znam koliko vole neke stvari. To mi je isto jako važno.

8. Šta smatraš svojim najvećim uspehom i neuspehom do sada?


Pa sve smatram uspehom jer sve što sam ikada uradila me je dovelo do ovoga gde sam sada, a ovo gde sam sada mi se jako sviđa i ne bih menjala ništa. Ostalo je još puno. Smatram da sam na početku, ali mi se sviđa put kojim idem.


Komentari

Šta mislite o ovom članku?

Website Design by Ivan Sibinovic. All Rights Reserved. Copyright 2020.