Naše misli

Sat što kasni

Marija Mijajlović 26 Septembar 2019

Oduvek si kasnio. Svako naše viđanje počinjalo je mojom rečenicom: „Moram li ja tebe uvek da čekam? Dokle više?”, ali ti bi se uvek poljupcima iskupio i nastavili bismo sa pričom.

Zbog tebe se svaki susret i okupljanje pomeralo za pola sata ranije, jer se unapred znalo da ćeš ti kasniti. „Ima se vremena, pa što ga ograničavati”, svaki put bi ti bio izgovor kad počnu da te smaraju što kasniš.

Vremenom sam se navikla da ću ja zauvek biti ta koja već uveliko spremna čeka tebe da dođeš. To si prosto bio ti i prihvatila sam tu činjenicu. Priznajem, ponekad bi mi se dešavalo da se ipak iznerviram jer te opet čekam ispred bioskopa, a film je već uveliko počeo.

Čak si i na svoj diplomski zakasnio, ali nonšalantno si se izvukao, po ko zna koji put, i dobio tu diplomu. Srećom što si ispunjen od glave do pete neiscrpnim šarmom. Nisam mogla da gledam u te tople smeđe oči i pridikujem zbog zanemarivanja dok me pogledom miluješ, a ruku ljubiš tako šmekerski.

Ne pamtim da si ikada došao na vreme, a kamoli da si ti mene čekao. Od prvog do poslednjeg susreta, ja bih cupkala u mestu i gledala na sat kad ćeš se pojaviti.

I danas ponovo kasniš. Samo, ja te već 2 godine ne čekam. Danas te čeka ona i to pred oltarom sva u belom... Ali ovaj put ti se nećeš pojaviti… Nikada više.

Danas si po prvi put krenuo na vreme. Po prvi put si znao da ne možeš zakasniti, ali nisi znao da nikada nećeš stići.

Sedela sam na terasi i gledala kako ti otac kiti kapiju cvećem i peškirima, a sada gledam kako tu stoje venci i suze.

Bolje da te je ona čekala kao i ja nekada. Bolje da si se i njoj iskupio poljupcem. Bolje da se ljutila što te nema, a film počinje, nego da sad cepa til venčanice i zavija se u crno što te nikad neće dočekati da počnete vaš film i vašu bajku. Sad ne bi ležao u isprevrtanom automobilu dok zakucani brzinomer pokazuje 180km/h.

U snu te opet snevam kako mi dolaziš laganim korakom i izgovaraš onu tvoju uobičajenu: „Nigde ne žurimo, ništa nam nikad ne može pobeći. Samo NE BRŽE OD ŽIVOTA”.

sat-sto-kasni.jpg

Pročitajte još:

Kad nas ponos pobedi

Svejedno

Beskraj

I papir je lutrija

Svi naši radovi