Cvet i ptica se ne mogu voleti. Oni se nežno ljube.
Jezero i barka se ne mogu voleti. Oni se samo grle.
Trava i mrav se ne mogu voleti. Oni tek ponekad razgovaraju.
Pesak i vetar se ne mogu voleti. Oni se rukuju.
Zemlja i oblak se ne mogu voleti. Oni se stidljivo gledaju.
Svi oni ne mogu jedno bez drugog, ali se ne mogu voleti. Nepokretno i pokretno voleti se ne mogu jer ih teža njihova razdvaja.
Ptica nikada neće osloboditi cvet korena, jer cvet bez korena nije cvet, niti će cvet ptici polomiti krilo, jer ptica bez krila nije ptica.
Jezero nikada neće poteći zbog barke, jer jezero nije jezero ako voda teče koritima, niti će barka zauvek biti usidrena na doku jezera, jer barka nije barka dok ne plovi.
Mrav travu neće počupati, niti će trava mrava ugnječiti.
Vetar će odneti po koje zrno peska, ali nikada sva zrna niti ga nositi zauvek, a ni pesak neće umiriti vetar.
Nikada oblak neće zemlju podići na gore, niti će zemlja da obori oblak.
Svakome je dat njegova priroda i položaj. Sloboda bez ropstva nije sloboda, ali ne idu zajedno i ne mogu i isto vreme.
Zato idi što pre, leti. Moj je koren davno žile pustio.