Naše misli

Budi mi prijatelj pre svega

Sofija Đurić 02 Mart 2019

Moraš da znaš
da volim jutro
i kafu sa mlekom,
i da mi noć budi i telo i delo,
i ne spavam jer sanjam
i jer ne volim da spavam.
Moraš da znaš
da čekam kućicu sa dvorištem
i ruže
i božure,
i da me je tata naučio
da napravim stolice i stolove
i pesme i lomove,
i da prispojim žice,
zamenim sijalice,
koristim burgiju
i šrafciger
i da volim da popravljam i
smišljam načine.
I da me je sestra naučila strpljenju.
I da strpljenje poseduje mene.
Moraš da znaš da nikad ne ćutim,
iako ne govorim često,
iako mi kažu da mnogo trpim,
ja pokažem više
nego što reči želim da crpim.
Moraš da znaš
da ne verujem,
i da
verujem najčvršće,
jer su po mojoj koži tetovirali zlo,
i da sam uvek spremna
i da
nikad nisam
da se ponovi sve to.
I znaj kako mi je mama
objasnila šta znači bezuslovno,
nije bilo
ako budeš ovo - onda imaš ono.
Dala mi je sve.
A stric mi je govorio “Idi, to nije sve.”
I prosto moraš da znaš
da mi je deda vojnik, po profesiji
rekao da za pravu ljubav
treba najviše truda.
I da on za nju nije imao muda.
Znaj i kako mi je lepo
ako mi spustiš prozor od auta
i zapalim jednu u sumrak
dok u retrovizoru posmatram
ono od čega odlazim.
I kako je samo lepo
što mi pramenovi kose miluju vrat,
i da volim što je vetar
večeras nežan kao ja.
Moraš da znaš,
ovo baš moraš da znaš,
da mi se život dešava,
a ja samo biram
da biram
dobro
i toplo
i sreći da sam lopov.
A lopov dela u tišini ,
sam
i po mraku.
Budi mi prijatelj pre svega ;
pokušaj da čuješ
kako kradem od tebe
tugu ove pesme lako.

budi-mi-prijatelj-pre-svega.jpg

Pročitajte još:

Kad nas ponos pobedi

Svejedno

Beskraj

I papir je lutrija

Svi naši radovi