Naše misli

Maraton

Katarina Jovanović 25.08.2019.

Pitala sam se šta čovek može sve da nauči za 20 godina? To je relativno dug, ali I relativno kratak period. Ja sam prvi put u pozorište ušla sa četiri godine, i evo dvadeset godina kasnije nisam puno naučila. Naučila sam da se osećam prijatno na tom mestu. Naučila sam da pustim dušu da se igra kada sam na sceni. Naučila sam da umetnost nije samo umetnost, ona unapređuje duh, i društvo. Naučila sam da mora da se dozira, da se daje kap po kap umetnosti. Naučila sam da partner pravi ulogu. Doživela sam maraton. U tom maratonu sam shvatila da onda kada ne mogu više, kada mi se sve gasi, tek tada mogu još više i bolje. Tada bih mogla da istrčim još jedan maraton. Naučila sam da je proba da se proba, da se ne meša pivo sa rakijom, da dva prsta vinjaka zagreju glasnice. Naučila sam da kroz umetnost možeš da dostigneš krov sveta. Sloboda se ne dobija, osvaja se. Moraš sam. Moraš da se okružiš dobrim ljudima i da se boriš.

Tako da, eto... Ništa nisam naučila.

Pročitajte još:

„Priča o njoj” - Novak Puletić

„Širenje duše” - Marijana Mandić

„Budi mi prijatelj pre svega” - Sofija Đurić

„MC” - Irena Cvetić

„Nostalgija” - Dušan Veselinović

„Zašto volim glumu” - Katarina Jovanović

„Ne ceniš me dovoljno danas koliko si me juče cenio” - Marija Mijajlović