Intervju - Z. Kaplanec

Kategorija: Intervju | Autor: Marija Mijajlović | Objavljen: 31 July 2020

Večno mlada i puna elana, uvek nasmejana i spremna za druženje. Ona je dokaz da nikada nije kasno niti glupo probati nešto po prvi put, ni onda kada imate već odraslu decu. Kao što možete zaključiti Zaga je žena zmaj sa dušom deteta.

Zajednička mama svih Uličara, najbolji majstor za uštipke, kiflice i palačinke, naša divna Dana Đurić. Zaista je čudno kako nas još uvek nije izbacila kad god smo joj okupirali kuću (a to se dešava često) i kako joj nismo dosadili.
Dakle, upoznajte Zagorku Kaplanec.

1. Predstavi se na sebi svojstven način.

Ne znam od čega bih počela... Zanesenjak, intuitivna Vodolija koja, naravno, veći deo života provodi u oblacima, dete u telu žene... Volim sve što razgaljuje dušu, lepu reč, dobru muziku, dobro društvo i poneku čašicu, ali definitivno raspoloženje ne zavisi od nje.
Da, volim društvo i oduvek sam imala veliki krug prijatelja. Ali volim i opuštajuće trenutke kada sam sama. U ovim godinama sam shvatila da je fraza "živi sada i ovde" jedina ispravna stvar, iako nije u skladu sa mojim godinama.

2. Šta je za tebe umetnost?

Umetnost je svuda oko nas i može biti u svakom segmentu života ako mi to želimo.

3.Kako si se odlučila da se sad oprobaš kao glumica

Interesantno je to što uopšte nisam planirala tako nešto, a eto desilo se kao grom iz vedra neba. Prilikom uvek ludog i prijatnog druženja sa Uličarima pre otprilike godinu dana, Kaća-rediteljka me je pitala da li bih učestvovala u novom projektu. Uskoro me je i zvanično pozvala i prihvatila sam. To je za mene bio izazov i naravno da sam na momente imala dilemu kako ću, da li ću znati. Bez obzira što je mala uloga, pritom nisam baš na sceni kad izgovaram tekst, strah je postojao. Nisam bila bitna ja, nego da ne ugrozim scenu u kojoj učestvujem. Međutim, ekipa koja je radila na predstavi, a moram priznati i ostali članovi Teatra su mi dali vetar u leđa svojom podrškom. Kaća i Novak su mi pomogli oko izgovora i samog načina kako to treba da izvedem. Hvala im na svemu jer sam se posle toga osećala sigurno na svakom izvođenju.

4. O čemu sanjaš?

Sanjam o svemu lepom što mi padne na pamet. Uglavnom su to putovanja.

5. Kako si doživela lik Dane Đurić i šta za tebe predstavlja predstava ‘’Tamo negde u centru sveta gde nas nema više, priča o njoj i njemu’’ ?

Prvo je bilo ok, ja sam tamo neka komšinica koja ima nestašne klince u komšiluku, malo vičem na njih i to je to. Ali, kako se postavljala predstava, razvijala priča i tematika koja je konstantno aktuelna na ovim prostorima, postepeno sam Danu Đurić počela da doživljavam u pravom svetlu. Ona je svetla strana ove priče, žena koja je sama prolazila kroz strahote rata kako je morala da bi preživela. Svako igranje predstave je bilo vrlo emotivno za sve glumce.
Samo učestvovanje u predstavi za mene je bio izazov. Vreme koje sam provela od početka postavljanja do samog izvođenja bilo je novo iskustvo koje nisam ni sanjala da ću imati.

6. Kako je biti majka dve umetničke duše?

Biti majka, tj. roditelj deci koja imaju takve afinitete je zaista divno. Od nas su uvek imali podršku i zaista smo oduvek uživali u svemu što rade. Njihova svestranost nas je provela kroz razne sfere umetničkog izražavanja. Katarina je u svetu glume od sedme godine, prolazeći dobre škole izgradila se pre svega u kvalitetnu osobu. I Pavle ima izlet u glumu gde je pokazao da se tu odlično snalazi kao i u stvaranju muzike i tekstova dok se bavio rep muzikom. Oboje su muzički obrazovani, folklor im je u krvi i porodična tradicija još od naših roditelja, a fotografija definitivno opredeljenje. Samo mogu da budem zahvalna što su nam obogatili živote.

7. Koliko je Teatar ‘’Ulica’’ uticao na tebe i na koji način?

Teatar Ulica je za mene utočište. Beg iz realnosti koja često nije baš lepa. Prvenstveno je uticao da se osećam dobro. Vraća mi polet i mladost. Ispunjava na kvalitetan način. Stičem nova saznanja, nova iskustva. Toliko mladih, talentovanih i obrazovanih ljudi oko mene. Prihvatili ste me i kao majku i kao prijatelja. Ljubav je u vazduhu ...

8.Imaš li neku neostvarenu želju?

Ja stalno imam neke želje, to je često i na dnevnom nivou. Neku veliku neostvarenu i ne znam da li sam imala. Uglavnom sam sve radila ne bih li sebi udovoljila, ali volim i da ispunjavam želje. Osećam se često kao dete. Što se tiče nekih većih želja uglavnom su vezana za putovanja.

9. Koji filmski lik je najsličniji tebi?

Hahaha, ukućani me često zovu Slavka. To je Bracina majka iz filma "Kad porastem biću Kengur". Mada sebe pronalazim i u liku Florens Foster Dženkins koji je maestralno odigrala Meril Strip. Volim da pevam, ali teško me je slušati.


Komentari

Šta mislite o ovom članku?

Website Design by Ivan Sibinovic. All Rights Reserved. Copyright 2020.